"Narodni list" o padu Posavine

[admin]

POSAVINU JE SRBIMA PREDAO ŠUŠAK!

 

Radi se o prvom službenom izvješću zgotovljenom mjesec dana nakon pada Bosanskog Broda. Iz dokumenta je vidljivo da je to bio prijelomni trenutak ratovanja u Posavini, ali i za sveobuhvatnu hrvatsku političku priču i scenu iz tih vremena. Potpunu kontrolu preuzeli su hercegovački politički vlastodršci s tadašnjim ministrom obrane RH Gojkom Šuškom

 

 

Hrvatski "Nacional" donio je ekskluzivnu priču o padu Bosanske Posavine. Radi se o jednoj od najočuvanijih tajni iz Domovinskog rata. Izvješće komisije Vijeća narodne obrane, na čijem čelu je bio general pukovnik Ivan Čermak, sastavljeno je na šesnaest stranica, a dostupno je i stotinjak stranica zapisnika razgovora s časnicima s područja slavonskog bojišta i najvišim političkim predstavnicima s toga područja.

Članovi Komisije uz Čermaka bili su i generali bojnici Franjo Fedli i Josip Lucić, te zamjenik ministra unutarnjih poslova Željko Tomljenović. Slobodan Praljak također je trebao biti u Komisiji, ali je naknadno izostavljen. Kako se ističe zbog drugih obveza, ali se ne napominje kojih.

Prvo službeno izviješće

Radi se o prvom službenom izvješću zgotovljenom mjesec dana nakon pada Bosanskog Broda. Iz dokumenta je vidiljivo je da je to bio prijelomni trenutak ratovanja u Posavini, ali i za sveobuhvatnu hrvatsku političku priču i scenu iz tih vremena. Potpunu kontrolu preuzeli su hercegovački politički vlastodršci s tadašnjim ministrom obrane RH Gojkom Šuškom.

Komisija je radila od 12. do 30. listopada 1992. godine, a osnovana je odlukom predsjednika RH, dr. Franje Tuđmana. Razgovarali su sa 12 časnika HV-a i predstavnicima vlasti u Bosanskom i Slavonskom brodu, a izvješće je dostavljeno 14-orici članova Vijeća narodne obrane u 11. mjesecu iste godine, te je odmah oduzeto, što dovoljno govori o strahu Komisije od reakcije javnosti.

Šušak širio dezinformacije?

Izvješće je pokazalo da su krivci za pad Bosanke Posavine Gojko Šušak i Iko Stanić, predsjednik HDZ-a Dervente koji je trebao povezati u jedan sustav obrane sve općine Bosanske Posavine. Ali, ne da nije to radio, već i fizički nije bio nazočan na tom području, jer je uglavnom vrijeme «ubijao» u Zagrebu i inozemstvu.

Šuškov kadar je bio i Ivica Brizić, pripadnik 101. brigade HVO-a koji je širio glasine o prodaji Bosanskog Broda Vojsci Republike Srpske, zatim Slavko Lisica koji je na intervenciju pušten na slobodu prije davanja iskaza. Šuškovi «igrači» bili su i Ivan Čuljak, zadužen za širenje dezinformacija i defetizma u hrvatskim postrojbama.

51 posto Hrvata u Posavini

Kako je vidljivo iz izvješća postojao je pritisak na vodstvo Hrvata u Posavini da se zamijeni Vijećima HVO-a i ljudima iz Hercegovine, nagovaralo se neke od općina da prijeđu u «Hrvatsku zajednicu Herceg Bosna». Obećavala im se pomoć koja nije stizala. Zakazale su i protuobavještajna služba SIS i služba Informativne propagande djelatnosti za moral. Ne morate niti sumnjati, na čelu obje bio je svenazočni Gojko Šušak

U području Bosanske Posavine prema popisu stanovništa iz 1991. godine bilo je 51 posto hrvatskog stanovništva, Bošnjaka 12, Srba 29, a ostalih 7 posto. Taj teritorij obuhvaćalo je devet općina: Bosanski brod, Derventu, Doboj (Komarica), Odžak, Bosanki Šamac, Modriču, Orašje, Brčko i Gradačac (Tramošnicu). Te općine zauzimale su prostor uz desnu stranu rijeke Save, od Dubočca do Brčkog, a uglavnom su bile naseljene Hrvatima.

Ofenziva je trajala od sredine do početka listopada 1992. godine, do zauzeća srpskih snaga Bosanskog Broda. Komisija je nakon opširnih razgovora s ljudima koji su bili najviše involvirani u zbivanja na tom području sastavila podebelu analizu iz koje je i laiku vidljivo da je za pad Posavine ponajviše kriva politička i vojna linija na čelu s Gojkom Šuškom.

Smjene prethodile predaji

Događalo se da su zapovjednici na nižim razinama, satnije, bojne dobivali direktne instrukcije od Šuška i generala Slobodana Praljka, za koje više zapovjedništva nisu ništa znala. To je dovodilo do razdora, međusobnih sukoba, optuživanja, širenja i kolanja različitih dezinformacija u postrojbama.

Pojavila su se i glasine među pripadnicima 101. brigade HV-a da su čelnici Slavonskog broda prodali Bosanski Brod. Istu vijest širi na 101. brigadu Ivan Brizić, iz 101. brigade HVO-a i na sam dan pada, 7. listopada, što je moglo izazvati sukobe širih razmjera. Pokušaj saslušavanja Brizića spriječio je Šušak, netom nakon njegovog hapšenja. To dovoljno govori o debelim razlozima interesne sfere istih.

Na poraz u Bosanskoj Posavini utjecali su i katastrofalni odnosi između političkih čelnika i struktura. Posebno sastanak vrhuške Bosanskog i Slavonskog Broda, 5. listopada 1992. na kojemu je došlo do raspada sustava nakon smjene Ilije Kljajića i Vinka Begića i pojave famoznog Ike Stanića.

Predsjednik Kriznog štaba Bosanskog Broda Ilija Kljajić smijenjen je s mjesta predsjednika četiri dana prije okupacije grada. «Udaljili» su ga Ivan Brizić i Ivan Čuljak, koji je inzistirao da se osnuje Vijeće HVO-a i da se popis dostavi moćnom Mati Bobanu, što je Kljajić odbio.

Što kaže Gorinšek?

U izvješću dalje stoji da za vrijeme borbenih djelovanja nikada nitko nije došao do čelnih ljudi upoznati ih sa službenom politikom, a istovremeno se utjecalo na rad pojedinih lokalnih organa i zapovjednika.

Od nezaobilaznih sekvenci iz tog razdoblja jedna od zanimljivijih je zasigurno ona u svezi rušenja mosta na Savi koji je povezivao dva Broda. Komisija nije uspjela ustvrditi tko je srušio most. Zahtijevano je da se most pripremi za obranu, zapriječi preprekama, a kolovozna traka manjih brojem protuoklopnih mina. S obzirom da niti jedna postrojba HV-a nije htjela prijeći na desnu stranu Save, na most je upućena specijalna jedinica policije iz Slavonskog broda, a za neposrednu zaštitu određena su četiri tenka M-84.

Odobrenje za moguće rušenje mosta mogao je izdati samo zapovjednik Slavonskog bojišta uz konzultaciju s Glavnim stožerom HV-a i vrhovnim zapovjednikom. Ali, i danas gotovo petnaest godina poslije, ne zna se tko je digao most i po čijoj naredbi.

Umirovljeni general Karl Gorinšek više puta je u javnost plasirao stavove o tome da se Posavina mogla i morala vojno obraniti. Ali, kako ističe Gorinšek, hrvatska vrhuška nije pokazala gotovo nikakvu ambiciju u tome pogledu. Podvukao je da su mu neprekidno stizale zapovijedi da se ništa ne poduzima u vezi s obranom te da Posavljaci sami moraju shvatiti gdje se moraju iseliti.

Prema Daytonskom sporazumu veći dio Bosanske Posavine pripao je Srbima, dok su u sastavu Federacije BiH ostale općine Orašje i Odžak. Bosanski Brod, Bosanski Šamac, Derventa i Modriča pripali su Republici Srpskoj, a na području općine Brčko formiran je distrikt pod upravom središnjih državnih institucija. Takvom odlukom, naravno, zadovoljni su tek mogli biti Srbi, koji su dobili koridor između istočnog i zapadnog dijela Republike Srpske i glavni koordinator pregovora Richard Hoolbroke.

(Narodni-list.hr)